Peticija protiv poreza na nekretnine

Udruga poreznih obveznika „Lipa“ poziva građane da izraze svoje protivljenje uvođenju poreza na nekretnine potpisivanjem peticije na www.manjiporezi.hr/peticija. Porezna presija u Hrvatskoj je previsoka te smatramo da nema prostora za uvođenje novih nameta građanima. Od svojeg osnutka zalažemo se za manje porezno opterećenje građana i pojednostavljenje poreznog sustava.

Do kraja prošloga tjedna Vlada je tvrdila da će komunalna naknada od 1. siječnja 2018. prerasti u porez na nekretnine, ali sada se u Nacrtu prijedloga zakona o komunalnom gospodarstvu pojavljuje novi namet – građevinska renta. Kako je građevinska renta zapravo zamjena za postojeću komunalnu naknadu, porez na nekretnine predstavlja potpuno novi namet za porezne obveznike.

Lipa podsjeća da uvođenje poreza, za razliku od dosadašnje komunalne naknade, donosi i novi izračun – osnovica za porez nadopunjuje se procjenom vrijednosti nekretnine temeljem godina gradnje/rekonstrukcije, odnosno stanja. Kad svemu rečenom dodamo opću sklonost politike da jednom uvedenom porezu tijekom godina poveća poreznu stopu, naše odlučno NE ovom novom nametu ne može biti jasnije.

Lipa naglašava da 88% hrvatskih građana živi u vlastitom stambenom prostoru, stoga će ovaj porez pogoditi najšire slojeve stanovništva. Nemogućnost plaćanja novih troškova izbacit će na tržište brojne nekretnine, što će za posljedicu imati pad vrijednosti nekretnina i ukupnog bogatstva građana. Isto tako, posljedica ovog nepravednog poreza bit će i pad aktivnosti u građevinskom sektoru koji je tek ove godine počeo pokazivati znakove oporavka nakon katastrofalnog potopa koji je doživio izbijanjem krize.

Nadalje, porez na nekretnine uzrokuje dvostruko oporezivanje dohotka građana, jednom u trenutku ulaganja u kupnju, gradnju i održavanje nekretnine, ponajviše kroz PDV i porez na dohodak, a drugi puta kroz porez na nekretnine. Budući da je porez godišnji i ponavljajući, on predstavlja opterećenje vlasnika do njegove smrti, nakon čega prelazi na njegove nasljednike, i tako u nedogled. Pozivamo Vladu da odustane od uvođenja ovog poreza i okrene se nastavku porezne reforme s ciljem smanjenja poreznog opterećenja građana.

Peticija protiv poreza na nekretnine

[your signature]

139,196 signatures

Podijeli peticiju s prijateljima

   

Lex Agrokor rizik za porezne obveznike

Udruga poreznih obveznika „Lipa“ smatra da je donošenje važnih sistemskih zakona preozbiljan posao za usvajanje u hitnom postupku, bez široke javne rasprave. Takvo ponašanje narušava tržišno natjecanje što uzrokuje nepotrebne potrese hrvatskog gospodarstva te dodatno umanjuje ionako minimalnu pravnu sigurnost.

Lipa podsjeća da je prije manje od godinu i pol dana donesen novi Stečajni zakon koji je napravljen na osnovu široke javne rasprave, iskustva provedbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, iskustva provedbe prethodnog Stečajnog zakona te je usklađen i s direktivama EU. Smatramo da je nadopunjavanje postojećeg Stečajnog zakona odredbama koje bi se odnosile na slučaj „sistemski važnih tvrtki“ bolje rješenje od donošenja „ad hoc“ zakona. Na taj bi se način osigurala značajno veća pravna sigurnost, dok bi šanse za kršenje Ustava bile znatno umanjene.

Donošenje novog  zakona u obliku u kojem je sada dostupan javnosti predstavlja prevelik rizik za porezne obveznike. Umjesto uhodanog sustava trgovačkih sudova, vijeća vjerovnika i stečajnih upravitelja uvodi se pojam Vladinog povjerenika za čije će postupke na kraju odgovarati jedino porezni obveznici.

Moramo naglasiti da niti ova, niti bilo koja prethodna Vlada ne pokazuju sposobnost izbora najboljih kadrova za upravljanje trgovačkim društvima koje imaju pod kontrolom te da tim društvima gotovo isključivo upravljaju kadrovi izabrani po političkoj liniji. Čak i u društvima u kojima Hrvatska ima samo najveći udio, ali ne i većinski, političkim se pritiscima smjenjuju uprave. Na kraju sve kadrovske neuspjehe i gubitke takvih društava snose porezni obveznici direktno kroz plaćanje poreza, indirektno kroz plaćanje naknada monopolistima te konačno kroz zaduživanje koje će otplaćivati naša djeca.

Iako suosjećamo s gubicima svih fizičkih i pravnih osoba, strahujemo da će spašavanje Agrokora biti prelomljeno preko leđa poreznih obveznika, koji ni na koji način nisu odgovorni za odluke koje su dovele do današnje situacije. Odgovornost je isključivo na dionicima koji su donosili odluke i institucijama koje nisu reagirale u skladu s postojećim zakonima, a koji u skladu s preuzetim rizicima trebaju i snositi posljedice.

 

Lipa, Udruga poreznih obveznika

Privatizacija kao nacionalni interes

Udruga poreznih obveznika „Lipa“ zalaže se za ubrzani nastavak privatizacije državnih udjela u nestrateškim poduzećima, kao i ubrzano restrukturiranje ostalih tvrtki u vlasništvu države. Time bi se ubrzao rast društvenog proizvoda i smanjili rizici povezani s državnim upravljanjem komercijalnim tvrtkama i imovinom.

Glavna svrha privatizacije nije sam prelazak poduzeća iz državnog u privatno vlasništvo, već je riječ o alatu depolitizacije, profesionalizacije i restrukturiranja poduzeća radi povećanja efikasnosti, kao i razvoja tržišnog gospodarstva i tržišnih odnosa.

Danas u Hrvatskoj postoji oko 1.300 poduzeća koja su u pretežitom ili djelomičnom državnom vlasništvu, a za većinu od njih nema opravdanog razloga za takav oblik vlasničke strukture. Jedna od najvećih stopa državne kontrole nad gospodarstvom negativno utječe na rast BDP-a, smanjuje efikasnost, često stvara monopole i dovodi do moralnog hazarda, rečeno je na okruglom stolu o privatizaciji i restrukturiranju u organizaciji Udruge poreznih obveznika “Lipa”.

Sudionici su naglasili potrebu fokusiranja države na njene temeljne funkcije, što uključuje smanjenje korupcije i pogodovanja putem depersonaliziranih i otvorenih institucija, zaštitu tržišnog natjecanja i osiguranje kvalitetnog i transparentnog upravljanja.

Okrugli stol održan je u suradnji s njemačkom Zakladom Konrad Adenauer pod nazivom „Restrukturiranje i privatizacija javnih poduzeća“, u utorak u Novinarskom domu. Uspješna privatizacija javnih poduzeća devedesetih godina u Njemačkoj uspoređena je s procesom restrukturiranja i privatizacije u Hrvatskoj.

U raspravi su sudjelovali dr.sc. Hans Reckers, član Izvršnog odbora Deutsche Bundesbank od 2002. do 2009. i državni tajnik za gospodarstvo i tehnologiju pokrajine Berlin od 2015. do 2016. godine, ekonomski analitičar Velimir Šonje, te direktorica Ekonomskog instituta dr.sc. Maruška Vizek.

„Iznimno je važno privatizirati javne kompanije zbog inovacija i investicija koje privatno vlasništvo donosi“, rekao je Dr. Hans Reckers.

Maruška Vizek, direktorica Ekonomskog instituta smatra da upravljanje u svim javnim kompanijama mora biti profesionalizirano, pri čemu nema nikakvog razloga da država zadrži vlasništvo nad kompanijama koje nisu od strateškog značaja za RH.

Velimir Šonje podržao je privatizaciju većine poduzeća u državnom vlasništvu, a istaknuo je kako su depolitizacija i profesionalizacija upravljanja apsolutno nužni za sve tvrtke u državnom vlasništvu.

Opći je zaključak da je transformacija iz državno kontrolirane u modernu tržišnu ekonomiju ključan čimbenik za povećanje konkurentnosti, gospodarski razvoj Republike Hrvatske te usklađivanje sa standardima EU.

Lipa udruga poreznih obveznika

Konrad Adenauer Stiftung

Porezni obveznici protiv nacionalizacije INA-e

Udruga poreznih obveznika Lipa protivi se planovima Vlade da otkupi MOL-ov udjel u INA-i. Radi se o ekstremno skupom i riskantnom potezu, koji će gotovo sigurno destabilizirati javne financije, a iza kojeg se ne vidi jasan plan i strategija „što dalje“. Također, radi se o radikalnom koraku unazad na putu transformacije hrvatske ekonomije iz centralno-planske, državno kontrolirane u modernu tržišnu ekonomiju.

Prvo, zabrinjava lakoća i brzina s kojom se Vlada odlučila na ovako radikalan korak, angažiranje procijenjenih 2-3 milijarde eura (15-20 milijardi kuna), u situaciji u kojoj su se hrvatske javne financije tek počele lagano stabilizirati nakon godina ekonomske krize i rasta javnog duga. Radi se o jednokratnom trošku na razini 4 do 5 godišnjih deficita proračuna, u trenutku kad Hrvatsku očekuju i mnogi drugi fiskalni izazovi, poput rješenja tužbi u slučaju konverzije kredita u švicarskim francima, refinanciranje dugova cestogradnje, ogromnih potreba za refinanciranjem dospjelog duga sljedeće godine i tako dalje. Sve se to događa u izuzetno nepovoljnom trenutku kad je izvjesno da nas čeka rast kamatnih stopa u svijetu (na što je Vladu upozorila i Hrvatska narodna banka).

Nema načina da ta transakcija, ukoliko se provede, ne ostavi traga na hrvatske javne financije, i da konačni ceh – po običaju – ne plate hrvatski porezni obveznici.

Drugo, Vlada nije ni pokušala dokazati po čemu je INA strateška kompanija, niti na koji način se moguće preuzimanje uklapa u buduće energetske strateške planove. Drugim riječima, na koji način će se novac uložen u nacionalizaciju INA-e, vratiti hrvatskom društvu i poreznim obveznicima. Dakle, nije javnosti ponudila ono što je elementarno u poslovnim transakcijama ove vrste, a to je – što građani, koji će financirati ovu riskantnu operaciju, mogu očekivati za uzvrat. Što je točno očekivana korist za društvo i koja je šansa da se ona i ostvari.

Treće, opravdana je bojazan poreznih obveznika da će jednom kad INA opet postane „naša“, njome ponovno početi upravljati na način na koji se upravlja drugim „našim“ kompanijama – drugim strateškim (i nestrateškim) kompanijama u državnom vlasništvu. Podsjetimo, hrvatska država je vlasnik udjela u preko 1400 trgovačkih društava, i istraživanja su pokazala da su ona u prosjeku 30 posto manje efikasna u odnosu na slična društva kojima upravljaju privatni vlasnici. Postoji veliki rizik da će INA postati samo još jedan poligon za politička kadroviranja, prikrivanje neefikasnosti i socijalizaciju gubitaka kroz povlašteni položaj na tržištu, te bezidejno upravljanje karakteristično za SVE državne kompanije.

Da rezimiramo, nacionalizacija INA-e korak je unazad u smislu pretvaranja Hrvatske u modernu tržišnu ekonomiju, vodi u povećanje javnog duga, a bez jasnog plana, riskantna je i povećava ulogu neefikasne države u ekonomiji.

Vlada odustala od štednje

Podržavamo Vladu u nastojanjima da deficit drži na razini 1,7% BDP-a, vodi računa o smanjenju udjela javnog duga u BDP-u, te nastojanjima da poreznom reformom rastereti rad i poduzetništvo.

Međutim, propuštena je prilika da se deficit i javni dug dodatno smanje, fiskalno konzervativnijim pristupom: zamrzavanjem rashodne strane proračuna i prodajom državne imovine.

Vlada se oslanja na optimističan scenarij rasta BDP-a od 3,2% i povlačenje sredstava iz EU, u sasvim nesigurnom domaćem i globalnom okruženju. Bilo kakav poremećaj može narušiti krhku ravnotežu u koju su postavljeni deficit, javni dug, rashodi i prihodi proračuna, te uspješnost hrvatskog gospodarstva.

Lipa se protivi:

  • Uvođenju poreza na prvu nekretninu (unatoč uvođenju neobične subvencije kamata na stambene kredite mladima do 45-te godine života)
  • Uvođenju poreza na nekretnine od 1.1.2018.
  • Uvođenje obvezne minimalne bruto plaće za direktore poduzeća što će mnogim malim poduzećima u potpunosti poništiti efekt smanjenja poreza na dobit i natjerati na zatvaranje
  • Uvođenju poreza od 54% građanima koji ne mogu dokazati porijeklo svoje imovine, niti su za nju platili poreze, čime im ostaje 46% imovine nepoznatog podrijetla (Vlada mora voditi računa da smo svi jednaki pred Ustavom)
  • Rastu duga zdravstva
  • Rastu mase javnih plaća,
  • te potencijalnom rastu troškova koji slijedi iz najava nekih zakona, stečenih prava interesnih skupina i sl…

Od Vlade očekujemo što hitnije provođenje svih neophodnih reformi (javne uprave, školstva, pravosuđa, zdravstvenog i mirovinskog sustava) kako bismo dugoročno postavili zdrave temelje gospodarstvu i digli se s gospodarskog dna EU, gdje je iza nas još jedino Bugarska, te zaustavili trend iseljavanja i izvjesnu demografsku katastrofu. Također očekujemo brže i odlučnije smanjenje parafiskalnih nameta, raznih administrativnih tereta te primjeren (a ne represivan) tretman poreznih tijela prema građanima i poduzetnicima.

U trenutačnim okolnostima pravne i porezne nesigurnosti nismo u stanju privući investicije u dovoljnoj mjeri, korigirati kreditni rejting niti zadržati mlade i perspektivne kadrove, što nas stavlja u okvire očekivanja EK o dugoročnim šansama za rast BDP-a od maksimalno 1%.