Prema prvim prikupljenim slučajevima koji se nalaze u “Crnoj knjizi”, među najvećim problemima spadaju primjeri upravljanja državnom imovinom ili upravljanja poduzećima u javnom vlasništvu.
Radi se uglavnom o ogromnim iznosima koji nerijetko iznose i desetke, pa i stotine milijuna kuna štete poreznim obveznicima zbog pogrešnog ili nesavjesnog rukovođenja.
Među manje poznatijim primjerima je i vođenje vodnih usluga na razini države i svih drugih lokalnih uprava i samouprava. Prošle godine hrvatsku javnost je iznenadila vijest kako Hrvatskoj prijete tužba i veliki financijski penali Europske komisije jer još nije riješila problem ogromnih gubitaka vode u vodoopskrbnom sustavu. Hrvatska bi tako trebala naplaćivati ne više prema naplaćenoj vodi od potrošača, nego prema prostornome metru zahvaćene vode, što bi posljedično dovelo do povećanja cijene vode za domaćinstva od 10 do 30 posto.
Ono što je još šokantnije su podaci o tome koliko se godišnje u Hrvatskoj gubi vode. Tako se na razini cijele Hrvatske u vodoopskrbnom sustavu gubi čak 49 posto kvalitetne vode, a pojedini lokalni vodovodi, poput onog u Gračacu, imaju gubitke od nevjerojatnih 91 posto, u Imotskom od 82 posto, u Korenici od 79 posto, Otočcu 77 posto, pa i u Zadru od čak 67 posto. Glavni grad Hrvatske izgubi čak 47 posto vode jer su neke cijevi, građene još u doba Austro-Ugarske, dotrajale i propusne, no još su veći problem ilegalni priključci.
Poznati su slučajevi iz Splita, kad je otkriveno da se cijela jedna ulica prijavila na ilegalni priključak, a otkriveno je također kako je grad plaćao vodu ilegalnim ugostiteljima na plaži Žnjan, pisao je tada Dnevnik.hr
Ovom problematikom se bavio i Državni ured za reviziju koji je obavio posebne revizije ekonomske opravdanosti razlika u cijenama vodnih usluga za 2012. na području grada Zagreba i 18 županija. Revizijom su obuhvaćene djelatnosti opskrbe pitkom vodom te odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda.
Na osnovi provedenih revizijskih postupaka i utvrđenih činjenica, Državni ured za reviziju je zaključio kako cijene vodnih usluga nisu ekonomski opravdane te kako isporučitelji imaju različite pristupe utvrđivanju cijena vodnih usluga, stoga su i razlike u cijenama vodnih usluga velikim dijelom uvjetovane razlikama troškova vodnih usluga, tehnološkim procesima zahvaćanja i prerade vode, dužinom vodovodne mreže i brojem priključaka, starošću i vrijednošću izgrađenih komunalnih vodnih građevina, brojem zaposlenika i troškovima za zaposlenike, gubicima u vodoopskrbnoj mreži itd. Na visinu cijena utječu često i socijalni kriteriji.
Nakon par godina, točnije 2017. godine revizija je provedena kako bi se ustanovilo je li postignut ikakav napredak. Nakon provođenja revizije je zaključeno kako od pet promatranih županija, trgovačka društva u vlasništvu tri županije (Istarske, Primorsko-goranske i Zagrebačke) nisu imale zadovoljavajući napredak, što znači da nisu napravili bitnije pomake u upravljanju vodnim uslugama.
Commentaires