Dobro je poznato kako u Hrvatskoj postoji niz parafiskalnih nameta te raznih institucija koje služe kao “posrednici”, a zapravo rijetko čemu služe osim što isplaćuju plaće svojim zaposlenicima.
Jedna od takvih institucija su i Studentski centri koji zarađuju od poslodavaca na račun zapošljavanja studenata.
Ivan Rubić je na Facebooku kroz post sjajno opisao što sve radi Studentski centar te koliko uzimaju od poslodavaca i studenata za svoj posao.
Post prenosimo u cijelosti:
“Studentski rad je privlačan poslodavcima zato što su znatno manja davanja državi za studenta nego za običnog radnika.
Pogledajmo to malo bolje…
Točka 4 glasi: “Naručitelj (čitaj: poslodavac) se obvezuje platiti posredniku (čitaj: Studentski centar) naknadu za POSREDOVANJE po stopi od 12 (DVANAEST) posto na neto zaradu izvršitelja(studenta) kao i doprinose za mirovinsko od 5% i zdravstveno od 0,5%”.
Pa okej, reći ćete, ipak vam studentski centar uzme podatke, pomaže u traženju posla, poslodavcima traži studente i na kraju svega vam ipak nađu posao, pa moraju i oni, kao posrednici, zaraditi.
Nažalost, to ne može biti dalje od istine.
“POSREDOVANJE” se sastoji od toga da vi SAMI nađete posao, dođete na šalter i podignete PAPIR na kojemu piše ime firme i vaše ime, a posao nađete tako što tražite osobno (šetate po mjestima i pitate gdje želite raditi), vrtite oglase ili vrtite stranice Studentskog centra gdje poslodavci objavljuju studentske oglase.
Dakle, to “POSREDOVANJE” se zapravo sastoji od održavanja stranice Studentskog centra gdje poslodavci objavljuju oglase za studente (i izdavanja vam papira nakon što vi sami zovete, dogovorite se i naravno počnete raditi).
Ali, eto, ni taj najjednostavniji zadatak nisu mogli učiniti kako treba (održavanje te stranice i potpuna digitalizacija). Sam kakav jesam, jer eto jebiga, triba mi novac, stalno vrtim studentske oglase i nešto mi je upalo u oko (a nigdje ne piše, nego samo skužite ako svaki dan vrtite oglase). Oglasi na stranicama studentskog centra gdje poslodavci objavljuju oglase specifično za studente se pojavljuju SAMO od 8 do 16 sati i to SAMO radnim danima! (ništa sub i ned), što zapravo znači da tamo vjerojatno neka teta (koja je sigurno ljubazna i nemam ništa protiv tete, ali imam protiv sustava) mora ODOBRITI oglas od poslodavca!
Znači, nisu ni u stanju do kraja napraviti stranicu da se u bilo koje doba dana ili noći može objaviti oglas, a ne da zapravo nakon toliko govora o “digitalizaciji” na kraju ipak mora tamo netko klikniti unutar svojeg radnog vremena.
Eto, toliko o tom “POSREDOVANJU”.
1) Niti vam traže posao kao na birou, niti poslodavcima traže studente, već sve sami morate i još oglase objavljuju unutar radnog vremena, a ne u bilo koje doba ka da internet zna koliko je sati.
2) Zapravo vam samo izdaju PAPIR koji poslodavac ispuni, odnese nazad u Studentski centar i uplati vam plaću.
I ako ste sami (ili na njihovim stranicama od 8-16, pon-pet) našli posao, digli PAPIR, odradili mjesec dana, zaradili plaću – oni vam za taj PAPIR uzmu 12 posto. Sad da malo izračunamo.
Ako uzmemo za pretpostavku da prosječni student radi svako drugi dan (zapravo je to maksimum jer ne može se realno više zbog predavanja i učenja) i da je dogovorio neto dnevnicu u iznosu od 200 kuna: 200 kn x 15 dana = 3000 kn (bruto je oko 3637 kn). Možda sam pogriješio izračun jer nisam ekonomist i ne volim matematiku, ali POANTA je ista.
Razlika je u 637 kuna. 637 kuna se dijeli na 3 dijela:
Najmanji (0,5) posto (od onih 3.673) ide na zdravstvo (što je problem sam po sebi da najmanji dio ode na zdravstvo, ali to nije poanta ove objave) = oko 19 kuna. Srednji (5%) ide mirovinskom osiguranju = oko 182 kn od 3637 bruto. NAJVEĆI dio od 12% ide na “POSREDOVANJE” studentskog centra (čitajte PAPIR i KLIKANJE 8-16, pon-pet) = 436,50 kuna.
Znači bitnije je posredovanje od doktora, bolnica i mirovina za prošle generacije. To nas dovodi do zaključka: ispada da je ovo NAJSKUPLJI komad papira u gradu Splitu jer ga na neto plaću od 3.000 kuna, da bi mogli raditi, mi studenti plaćamo 436,50 kuna.”
Comentários