Negativni učinci rasta javnog duga na usporavanje ekonomskog rasta i mogućnost bankrota države ne mogu se proračunavati onako kako se proračunava maksimalni raspon luka da ne padne nosiva greda.
Narav učinaka javnog duga je probabilistička. Zbog toga je pogrešno postaviti pitanje kada će točno javni dug ugušiti gospodarski rast, ili kada će izbiti fiskalna kriza. Pravo pitanje glasi: je li rizik koji je povezan s javnim dugom u visini od oko 90% BDP-a, koliko se očekuje potkraj ove godine u Hrvatskoj, prihvatljiv?
Rizik (pre)visokog javnog duga može se materijalizirati na dva načina. Prvo, kao rizik usporavanja gospodarskog rasta. Drugo, kao rizik fiskalne krize koja se često kolokvijalno naziva bankrot države (kao u slučaju Grčke). Prvi je prag niži od drugog: (pre)visoki javni dug prvo će prigušiti rast (ili uzrokovati recesiju), a tek potom eventualno završiti u fiskalnoj krizi.
Između ekonomskog rasta i odnosa javnog duga i BDP-a postoji srednje čvrsta i uvjerljivo negativna veza u zemljama članicama EU nakon 2008. Na sljedećoj slici svaka članica EU predstavlja jednu točku, a podatak za Hrvatsku označen je crveno. Zemlje s nižim javnim dugom u prosjeku su zabilježile brži ekonomski rast u proteklih pet godina:
Mnogi ljudi – osobito političari – ne vjeruju da gornja slika prikazuje uzročno-posljedični odnos ili vjeruju da rast utječe na dug, no ne i obratno. Oni smatraju da neke druge stvari, a ne visina javnog duga, utječu na rast. Prema tom gledanju, javni dug samo ex post raste, jer zbog nedostatka ekonomske aktivnosti i poreznih prihoda raste deficit proračuna; pa kada gospodarstvo počne rasti, omjer javnog duga i BDP-a automatski će se smanjiti.
Mnogi ljudi – osobito političari – također smatraju da javni dug nije problem, jer u EU postoje zemlje koje imaju znatno veći omjer javnog duga i BDP-a od Hrvatske, ali za razliku od Grčke, nemaju fiskalnu krizu. Na sljedećoj se slici vidi da nekoliko „loptica“ odskače visoko prema gore: osim Grčke (čiji se omjer javnog duga i BDP-a približio 180% BDP-a) najviši omjer je kod Italije (132%), Portugala (130%), Cipra (108%) i Španjolske (98%). Među vrlo razvijenim zemljama članicama samo Belgija i Irska imaju usporedivo visoke omjere oko 100% (desno).
Cijela serija problema povezana je sa stavovima koji relativiziraju problem visine javnog duga na opisani način. U nastavku se pokazuje da je benevolentan odnos prema javnom dugu fundamentalno pogrešan:
Ekonomska istraživanja pokazuju da javni dug, nakon što prijeđe određeni prag u % BDP-a, negativno utječe na ekonomski rast.
S obzirom da je veza između javnog duga i ekonomskog rasta probabilistička, a ne deterministička, političari su često zavarani činjenicom da ne postoji jednoznačno predviđanje negativnog učinka javnog duga na rast. Starija istraživanja su pokazala da razvijenije zemlje mogu otrpjeti više razine omjera javnog duga i BDP-a, i do 90%, bez negativnog učinka na rast, dok se negativni učinci u zemljama u razvoju pojavljuju već na nižim razinama javnog duga (40%-60%).
Moderna istraživanja odnosa javnog duga i ekonomskog rasta počivaju na složenim modelima koji uzimaju u obzir povratne sprege i nelinearne učinke. Na temelju takvih modela Balasz Egert (OECD) je pronašao aktivaciju negativnih učinaka između 20% i 60% BDP-a, Gomez-Puig i Sosvilla-Rivero (Sveučilište u Barceloni) između 56% i 103%, a povijesna istraživanja na bazi vrlo dugih vremenskih serija pronašla su stalan negativan učinak u vrlo zaduženim zemljama (npr. Balassone, Francese i Pace iz Banca d’Italia za Italiju nakon 1860.).
Rezultati upućuju na zaključak da se Hrvatska vjerojatno već dulje vrijeme nalazi u zoni u kojoj javni dug proizvodi negativan učinak na gospodarski rast.
Postavlja se pitanje kako javni dug proizvodi negativan učinak na ekonomski rast? Glavni kanal utjecaja odvija se preko učinka na smanjenje iznosa i kvalitete investicija. Negativna petlja dug-investicije-rast djeluje kroz sljedeća tri mehanizma:
Negativan učinak na očekivanja
Veoma visok javni dug navodi ekonomske aktere na negativna očekivanja i odustajanje od ulaganja. Ako se očekuje fiskalna kriza i/ili povećanje poreza u budućnosti, ljudi će zazirati od potrošnje i ulaganja. Ako se očekuje rast rizika odnosno pad realne vrijednosti imovina u zemlji, ljudi će preusmjeravati sredstva na druga tržišta koja imaju bolje izglede za financijsku stabilnost i rast.
Istiskivanje privatnih ulaganja zbog poticanja lijenosti investitora
Vlada koja se stalno zadužuje u velikim iznosima atraktivan je klijent za investitore-kreditore dokle god nema neposredne prijetnje „bankrota“. Jer, visoko zadužena vlada spremna je plaćati veće premije rizika – kompenzirati za naraslu premiju rizika. S druge strane, nezdrava fiskalna politika i relativno veća cijena kapitala povećava ili odražava rizike ulaganja u privatnom sektoru u kojem akteri mogu odustati od nuđenja kompenzacija za rizik čiji rast nisu sami izazvali. U takvom je gospodarstvu moguće da se, i prije postizanja pune zaposlenosti, investitori-kreditori „ulijene“, što znači okrenu od privatnog sektora i usmjere većinu slobodnih sredstava ka kreditiranju države. Tako se problem perpetuira, a kriza potencijalno produbljuje.
Velika plaćanja kamata
Kamatne stope odnosno prinosi na državne obveznice trenutno se nalaze na povijesno niskim razinama. Razlog su kamatne stope vodećih središnjih banaka koje su na nuli. Zbog toga stvari treba gledati relativno: koliko plaćamo u usporedbi s drugima?
Hrvatska, koja je na zadnje veliko izdanje obveznica u srpnju platila 4,7%, plaća najviše u usporedbi s drugim postsocijalističkim zemljama i puno više nego razvijene zemlje EU. Štoviše, plaćanja kamata iz državnog proračuna u % BDP-a u Hrvatskoj su među najvećima u EU:
Slika pokazuje mjeru osjetljivosti Hrvatske na buduće globalne financijske poremećaje. Kada vodeće svjetske centralne banke podignu kamatne stope i/ili ako se zbog nekog događaja smanji apetit investitora za rizikom u svijetu, kamate koje Hrvatska plaća će u kratkom roku eskalirati. Tada će se morati izvesti nagla fiskalna prilagodba uz velike rezove i političke potrese (nešto slično kao u Grčkoj, premda manjeg intenziteta), umjesto da se razboritom politikom kontrole rashoda u sada još održivim političkim okolnostima smanje fiskalni rizici kojima smo izloženi.
Zaključak: Hrvatska je vrlo vjerojatno prešla prag omjera javnog duga i BDP-a koji bi se mogao označiti neutralnim po gospodarski rast. Eventualni pozitivni učinci fiskalne ekspanzije vjerojatno su poništeni prikazanim negativnim učincima koji dalje kontinuirano rastu i bitno povećavaju ranjivost fiskalne pozicije i cjelokupnog gospodarstva na globalne financijske i ekonomske poremećaje.
Comments