Search

Institut za migracije i narodnosti se nerijetko godinama u javnosti naziva najgorim institutom u Hrvatskoj, što je u velikoj konkurenciji zaista teško postići. “Crna knjiga” se do sada bavila najgorim agencijama, ali i među institutima postoji niz loših primjera.

Na svojim stranicama Institut za migracije i narodnosti je svoj rad definirao kao poticanje komparativnog  proučavanja migracija, manjina i etničnosti te unaprijeđen javnog razumijevanja njihove složenosti i stvarnosti. Također se bave  istraživanjem i raspravom poticanja uvođenja novih politika i djelatnosti koje mogu utjecati na rješavanje problema vezanih uz ta područja.

Institut se u negativnom kontekstu prvi put spominjao još prije 6-7 godina. Tada se godišnje izdvajalo za rad instituta oko 6 milijuna kuna, a radila su 33 djelatnika.

Prije 4 godine su postali i kratkotrajne zvijezde medijske scene jer je Jutarnji list napravio reportažu o njima. Jutarnji list je tada pisao kako institut nema niti jedan rad o migracijama, radnici dolaze na posao dva dana u tjednu, prosječne plaće su deset tisuća kuna. Otkaze nisu mogli dobiti jer ih je zakon štitio.

Tada su sami rekli kako nemaju značajnije radove o migracijama te da su odustali od pet EU projekata.  Dobili su ocjenu najgoreg od svih javnih instituta u zemlju. Čistu jedinicu dobili su iz kategorije međunarodni utjecaj, što znači da su nevidljivi na svjetskoj znanstvenoj sceni. Kvaliteta znanstvenih istraživanja im je mizerna i ocijenjena je s 1,67. Tek tek nešto bolje, 1,82, vrednovana je upravljačka struktura i organizacija. Bolje nisu prošli ni u produktivnosti. U članku se spominjalo i žaljenje direktora jer ne može radnike natjerati da rade, jer neki ni po šest godina nisu objavili rad. Spominjali su se i loši međuljudski odnosi.

Ništa se promijenilo nije

Nakon nekoliko godina izgleda da se rijetko što promijenilo. Godišnje Institut košta državu 6,5 milijuna kuna, a međuljudski odnosi su “pukli”. Najveći dio novca, 4,5 milijuna kuna, odlazi na plaće zaposlenika. Za taj novac, sudeći prema njihovim internetskim stranicama, ne rade baš puno. Posljednja istraživanja koja su postavili na svoje stranice završila su još 2013. godine. U 2017. održali su samo nekoliko znanstvenih skupova, pisao je Index.

Telegram je također pisao kako Institutom za migracije i narodnosti rukovodi vršiteljica dužnosti dr. sc. Marina Perić Kaselj, koja je na toj funkciji otkako je izabrana, 11. listopada 2016., mada je Zakonom o ustanovama određeno da je maksimalni rok godinu dana. Uz to, prema mišljenju Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, sporno je i je li u trenutku imenovanja aktualna vršiteljica dužnosti ravnatelja imala minimalne formalne uvjete za obavljanje te funkcije.

Problem postoji i kod ostalih članova Upravnog vijeća instituta, a rad Upravnog vijeća se proglašavao tajnim. Već tri godine nije izabran ravnatelj.

Bilo je također prijava za i plagiranje. Tako je Dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić, viša znanstvena suradnica na Institutu, koja se javila na natječaj za ravnatelja povukla kandidaturu. Etičko povjerenstvo Instituta za migracije i narodnosti zaprimilo je prijavu da je plagirala program vođenja te ustanove, priložen uz prijavu na natječaj.

Jedan zaposlenik na institutu je navodno i prijetio kolegama zbog toga što poznaje oca aktualnog premijera Plenkovića…

Najgori institut u Hrvatskoj: Nemaju ravnatelja, nemaju radova, a i prijete jedni drugima…

Hebrangova 21/III

  • Facebook
  • YouTube

Žiro račun: HR7524840081107113155
OIB 31746760730